PRAVILA ZA USPJESNO PCELARENJE

„PRAVILA“ ZA USPEŠNO PČELARENJE Pčelari su tradicionalno skloni uživanju u cepidlačenju oko detalja vezanih za pčelarsku praksu, ali od takvog detaljisanja vrlo malo koristi imaju početnici, koji samo žele da nauče kako da nekoliko košnica sa pčelama održe u životu. U tom smislu, izlazim pred vas sa četiri opšta pravila za pčelarenje koja se tiču onoga što sam ranije nazvao „Četiri jahača pčelarske apokalipse“ – glad, hladnoća, kuga i otrovi. Hajde da se pozabavimo svakim od njih ponaosob. PRAVILO BR. 1 – PČELAMA JE POTREBNO CVEĆE Pčele zavise od dobre paše, a ako je ona siromašna razboleće se ili će uginuti. Obradio sam ovu temu do detalja u knjizi Fat Bees i brojnim člancima. Imajte na umu da zdravlje pčelinje zajednice gotovo u potpunosti zavisi od kvaliteta ishrane, a polen je verovatno najvažniji izvor hranljivih sastojaka (pre svega, proteina). Želeo bih da naglasim tri stvari: 1. Odgovor imunog sistema pčela na patogene, s naglaskom na viruse, zavisi od toga da li su u njihovoj ishrani zastupljeni odgovarajući proteini. Zaprepašćujuće podatke o ovoj temi nalazimo u nedavnom istraživanju koje je sprovedeno u Pčelarskoj laboratoriji u Tuskonu (Arizona, SAD). Naučnici su izmerili nivo prisustva virusa deformisanih krila u novoizvedenim odraslim pčelama. Zatim su ih smestili u kaveze izlažući ih jednom od tri proteinska režima ishrane – u njihovoj ishrani uopšte nisu bili zastupljeni proteini, ili su hranjene polenskim zamenama, ili čistim prirodnim polenom. Rezultati su bili prosvetljujući! Kod pčela koje uopšte nisu hranjene proteinima nivo prisustva virusa deformisanih krila uvećao se čak 700 puta, kod onih hranjenih polenskim suplementima je u prvi mah skočio pa je onda počeo da opada, dok je kod pčela koje su konzumirale polen bio ravan nuli. Ovi rezultati neoborivo dokazuju činjenicu da je novoizvedenim pčelama izuzetno važno da na raspolaganju imaju odgovarajuće količine kvalitetnog polena. 2. Tokom proleća i leta, prosečna dužina životnog veka pčela na kojima nije parazitirala varoa ili nozema bila je oko 36 dana, čak i kraća, ukoliko jesu parazitirali. To znači da se čitava populacija u jednoj zajednici “preokrene” za samo pet nedelja! To je otprilike 900 grama pčela koje je neophodno odgajiti svake nedelje, što znači da je svakoj zajednici neophodno 900 grama polena nedeljno samo da bi se održala brojnost populacije (konverzija polena u masu pčela može da se izrazi odnosom 1:1) 3. Da bi uspešno prezimila u hladnijim regijama, zajednica mora da ima zalihe polena krajem leta i početkom jeseni kako bi mogla da odneguje kvalitetne “zimske pčele”, i kako bi uskladištila dovljno polena za negu legla koje počinje da se formira već sredinom zime. PRAKTIČNO PRAVILO BR. 1: DOBRA PČERLARSKA PRAKSA PODRAZUMEVA DA KOŠNICE DRŽITE TAMO GDE IMA PUNO BILJAKA U CVATU, ILI DA IH PRIHRANJUJETE ŠEĆERNIM SIRUPOM I POLENSKIM SUPLEMENTIMA, UKOLIKO TO BUDE BILO NEOPHODNO. PRAVILO BR. 2 – OBEZBEDITE PČELAMA OSUNČANU I TOPLU SPAVAĆU SOBU Medonosne pčele vode poreklo iz tropskog pojasa i mogu da prežive u umerenim regijama jedino ako na rspolaganju imaju toplu, suvu šupljinu u kojoj će formirati gnezdo i uzgajati leglo. Hladnoća izaziva stres kod pčela, skraćuje njihov životni vek i slabi njihovu otpornost na bolesti. Pčele koriste med kao pogonsko gorivo za generisanje toplote koja im je neophdna da zagreju spavaću sobu – izuzuzetno je važno da imaju rezervu “lož ulja” u obliku saća sa uskladištenim medom na periferiji gnezda. Pčelinje zajednice imaće koristi ukoliko je košnica izložena suncu (osim ako spoljašnja temperatura premašuje temperaturu u zoni legla). Zajednice koje se u njima nalaze imaće manje problema sa varoom, nozemom, krečnim leglom i malom košničinom bubom, a i zimovaće bolje. Takođe, smatram da je sa zajednicama izloženim suncu mnogo lakše raditi, jer ubadaju daleko manje od onih zaklonjenih hladovinom (veoma važna stavka za početnike). Bilo bi idealno ukoliko biste ulaz u košnicu okrenuli prema jutarnjem suncu. Na taj način, obezbedili biste da ulaz bude blizu zimskog klubeta, da bi pčele mogle brzo i lako da izlete, kada im se za to bude ukazala prilika. Vrsta, veličina, oblik ili boja staništa nisu od tolike važnosti sve dok je u njemu suvo, a ne vlažno. Klube se obično pomera na gore, vertikalno, koristeći strujanje toplog vazduha, pa će, stoga, pčele donositi više meda i bolje zimovati u nastavljačama nego u horizontalnim košnicama. PRAKTIČNO PRAVILO BR. 2: UZGAJAJTE PČELE U USKIM TELIMA DOBRO IZLOŽENIM SUNCU. BUDITE SUGURNI DA ĆETE UVEK IMATI DOVOLJNO SAĆA PUNOG MEDA KOJE ĆE PČELAMA STAJATI NA RASPOLAGANJU KAO GORIVO ZA ODRŽAVANJE TOPLOTE U ZAJEDNICI. PRAVILO BR. 3 – SUZBIJAJTE PARAZITE U seriji članaka pod naslovom Bolesne pčele detaljno sam opisao kako pčele stalno prolaze kroz evolutivne promene imajući kao domaćin posla sa nedavno prenetim parazitima, s naglaskom na varou i s njom povezane viruse. Veliki napredak je ostvaren razvijanjem na parazite otpornim linijama pčela – ovde mislim na ruske pčele i linije sa izraženim higijenskim ponašanjem koje su selekcionisane u Laboratoriji Baton Rudž. Obe ove linije pčela uspevaju da prežive bez ikakvih zdravstvenih tretmana protiv parazita. Ima, takođe, i jako puno pčelara koji uspešno uzgajaju regionalno prilagođene i na parazite rezistentne zajednice (o ovome ću pisati u bliskoj budućnosti). Mnogi manji pčelari u oblastima pod slabijim pritiskom varoe mogu da uzgajaju prirodno rezistentne pčele bez tretmana, uz zadovoljavajući stepen preživljavanja zajednica. Danas postoje brojni prirodni tretmani koji su savim efikasni u držanju varoe pod kontrolom Ono što preporučujem svakome, jeste da nadgleda stepen prisustva varoe i da pomogne svojim pčelama ukoliko ne mogu same da izađu na kraj sa parazitom. Vi ste, naprosto, održavanjem varoe na niskom nivou ostvarili više od polovine pobede u borbi za zdravlje vaših košnica. I nemojte da izgubite iz vida činjenicu da je nivo prisustva varoe u vašim košnicama prilično nepredvidljiv. Jedino pravovremenom kontrolom moći ćete sebe i svoje pčele da sačuvate od niskih udaraca varoe. PRAKTIČNO PRAVILO BR. 3: PČELARITE ZAJEDNICAMA KOJE SU OTPORNE NA VAROU. NADGLEDAJTE REDOVNO NIVO NJENOG PRISUSTVA U KOŠNICAMA! POSEGNITE ZA “PRIRODNIM TRETMANIMA” UKOLIKO JE TO NEOPHODNO. PRAVILO BR. 4 – IZBEGAVAJTE OTROVE Već nekoliko puta sam spomenuo da bi trebalo izbegavati prirodni toksični polen i nektar, mada je unos ovakvih materija relativno retka pojava. Mnogo više problema zadaju sintetički pesticidi, a još više štetna isparenja koja pčela pokupe iz vazduha i vode. Poljoprivredni pesticidi uvek su bili bauk za pčelare. Gotovo 45 hiljada tona insekticida i fungicida se svake godine primeni u SAD, a mnogi od njih su toksični za pčele. Komercijalni pčelari su davno osetili šta znači biti „zaprašen“, jer su pronalazili gomile uginulih pčela ispred opustošenih košnica. Danas su posledice još podmuklije. Još tri problema su se javila kada je stigla varoa: pčelar – koji koristi hemikalije, sinergija (združeno dejstvo) pesticida i sistemici. Raspršivanje pesticida pogađa izletnice, a zajednica bi mogla da nadoknadi takav gubitak, ali ako ove pogubne hemikalije pronađu svoj put do legla u košnici, onda je to nešto mnogo ozbiljnije i štetnije. Sve se promenilo kada su pčelari počeli namerno da primenjuju sintetičke miticide direktno u same košnice. Većina ovih hemikalija se gotovo istovremeno zadržava u saću, odakle prelaze dalje na leglo i pčele, gde se ostaju tokom dužeg perioda. Međutim realnost je još gora, različiti miticidi mogu sinergijski, jedan s drugim, da proizvedu još veću toksičnost. Šteta se još više uvećava kada pčelari povećaju nivo otrova u saću višekratnom upotrebom sintetičkih miticida. Sledeći potencijalni problem jeste pojačano korišćenje sistemskih insekticida koji dospevaju u polen i nektar. Kada se propisno koriste, sistemici su blagoslov za pčele, ali nam (opet) saće govori da ponekad mogu da proizvedu probleme. Džudi Vu (Judy Wu) je proučavala uticaj prisustva toksične smeše miticida i sistemika u zoni legla (radi se o zajednicama sa komercijalnih pčelinjaka) na stepen uginuća i razvoja pčelinjih larvi, kao i na dugovečnost odraslih pčela. Nije iznenađenje da su i leglo i pčele patili. Vu zaključuje, „Izloženost pčela reziduima iz saća sa leglom može da se odrazi na zdravlje celokupne zajednice, pošto matice i radilice neće biti sposobne da udovolje zahtevima proizvodnje legla, kao ni da održe resurse neophodne sa opstanak brojne populacije.“ I ne samo to, Džudi i njene kolege poseduju neobjavljene podatke koji sugerišu da rezidui pesticida u košnici mogu da učine pčele neotpornijim na nozemu, viruse i varou. Ovi nalazi mogu da pomognu da se objasni zbog čega je pčelinje zajednice koje se koriste za komercijalno oprašivanje tako teško održati u životu! Razgovarao sam sa mnogim pčelarima čije su zajednice ubrzo odumirale nakon izlaganja insekticidima. Najveći problem je što se rezidui veoma dugo zadržavaju u saću, na štetu mnogih narednih generacija. Loša matica je opšte mesto našeg vremena. Insekticidi, miticidi i fungicidi su svakako glavni problem komercijalnih pčelara, i verovatno značajan faktor sa štetnim uticajem na zdravlje pčela u seoskim, gradskim i prigradskim oblastima. Izbegavajte ih kad god da ste u prilici! „Prirodni“ miticidi, iako stresni za pčele tokom same primene, čine se kao podnošljiviji izbor, a ne ostavljaju ni bolne rezidue u saću. PRAKTIČNO PRAVILO BR. 4: NE UPOTREBLJAVAJTE SINTETIČKE HEMIKALIJE. IZBEGAVAJTE IZLAGANJE PČELA PESTICIDIMA. ZAMENITE STARO SAĆE. UMESTO ZAKLJUČKA Uspešno pčelarenje smo sveli na četiri opšta pravila: 1. Uzgajajte pčele tamo gde ima mnogo cveća tokom čitave godine, ili im obezbedite prihranu. 2. Obezbedite im toplu, suvu i osunčanu košnicu. 3. Suzbijajte varou kada je to neophodno 4. Izbegavajte sintetičke hemikalije i pesticide Zaista, uspešno pčelarenje nije ništa komplikovanije od toga! Svaki savet, osim ovde navedenih, jeste suvišan i više se tiče stila nego suštine. Samo napred, uživajte u pčelarenju na koji god poželite način, i ne obazirite se na to šta drugi misle!

higijenska pojilica

U proljeće kada pčele počinju da posjećuju prirodu neophodno je instalirati higijenske pojilice. Higjenska pojilica treba da je u blizini pčelinjaka kako bi se pčele naviknule na istu. U svaku higijensku pojilicu potrebno je staviti soli kako bi pčele privukli na istu. Na 2,5 l. dovoljno je staviti jednu čajnu kašikicu soli.

kako zamijeniti stare matice

KAKO ZAMIJENITI STARE MATICE Dodavanje mladih matica radi zamjene starih nije lako niti jednostavno, osim ako se obavlja za vrijeme obilne paše. Općenito važe slijedeća pravila: mlade matice se ne dodaju u pčelinje zajednice u kojima postoji matica trutuša (lažna matica) ili u zajednice u kojima postoje izgrađeni matičnjaci. Isto tako, što je populacija pčela u košnici starija, to će teže bit prihvaćena mlada matica. Obzirom da bez mlade matice nama jakog pčelinjeg društva, a time niti dobrog prinosa meda, neophodno je jednom godišnje zamijeniti stare matice mladima. Kao pokretnom pčelaru iznimno mi je važno održavati pčelinja društva jakima, te stoga uvijek imam u rezervi nukleuse s mladim maticama, a po potrebi nabavljam i matice iz uzgoja. Matice dodajem zajedno s cijelim nukleusom što je najsigurnije ili pojedinačno. Način na koji prebacujem mlade matice s nukleusom u stare zajednice radi zamjene matica. Nekoliko dana prije zamjene matica, šećernim sirupom prihranjujem staru zajednicu, zatim pronalazim staru maticu i uklanjam je, te premještam okvire s leglom i pčelama u medište. U postupku premještanja okvira, novinskim papirom odvajam medište od plodišta. Zatim cijeli nukleus s leglom i pčelama stavljam u plodište. Tijekom noći pčele, bez matice, smještene u medište prolaze kroz papir i spajaju se s pčelama u plodištu, to jest s mladom maticom te pritom formiraju jaku zajednicu. Dakle, u košnici je sada mlada matica, a zajednica je dodatno ojačala. Dva načina dodavanja matica Pronalazim i ostavljam okvir sa starom maticom u košnici, a okvire s leglom i pčelama prebacujem u pomoćnu košnicu. Sve stare pčele vraćaju se u staru (glavnu) košnicu. Novu zajednicu u pomoćnoj košnici prihranjujem šećernim sirupom i zatim dodajem maticu smještenu u kavez koji se postavlja na vanjsku stranu mrežice hranilice. Tijekom noći, dižući šećerni sirup, pčele počinju osjećati miris mlade matice. Slijedeći dan postavljam kavez s maticom među okvire s leglom, a mlade pčele ju odmah krenu oslobađati iz kaveza. Ukoliko za nekoliko dana bude vidljiv značajniji unos peluda u košnicu, mlada matica je prihvaćena. Osmi dan obavljam pregled legla da ustanovim plodnost matice, pa ako je sve uredu prebacujem zajednicu u staru košnicu postupkom jednakim opisanom postupku dodavanju nukleusa. Prihvat mlade matice je stopostotan. Drugi i jednostavniji način je pronalaženje stare matice koju odmah ubijam i ostavljam na podnici košnice, kako bi pčele osjetile da su bez nje. Nakon šest sati prihranjujem zajednicu šećernim sirupom i dodajem kavez s maticom koji postavljam na vanjsku stranu mrežice na hranilici. Slijedeći dan prebacujem kavez s mladom maticom među okvire s leglom. Prihvat mlade matice je od 95 do 100 %. Nakon osam dana vršim pregled unosa peluda u košnicu. Dobar unos znak je da je mlada matica prihvaćena. U nadi da će Vam moje iskustvo pomoći u pčelarenju, i s pčelarskim pozdravom - medno, Vaš kolega pčelar, Miroslav Dvojković UPUTA ZA ZAMJENU MATICE Način izmjene matice ovisi o biološkom stanju pčelinje zajednice (duže vrijeme bez matice, trutuša, lažne matice) i vanjskim nepovoljnim čimbenicima: Bezpašno razdoblje i vremenski utjecaji (hladno, kišovito, vjetrovito, suho i jako vruće vrijeme). Da bi primila mladu oplođenu maticu, pčelinja zajednica mora biti pravilno pripremljena. To znači da prilikom njenog dodavanja ne smije imati staru maticu, niti mladu neoplođenu maticu, niti jedan matičnjak, a mora imati svoje ili dodano radiličko leglo svih stadija (od jajašca do poklopljenog legla). Mlada oplođena matica najčešće se dodaje pri pravljenju nove pčelinje zajednice, zato što se stara fiziološki iscrpila (potrošila je muške oplodne stanice) ili umrla. Prema tome se mijenja i postupak pripreme pčelinje zajednice. Pravljenje nove osnovne ili pomoćne pčelinje zajednice Iz jakih osnovnih proizvodnih pčelinjih zajednica uzmite tri do pet okvira s leglom svih stadija i pčelama (pazite da ne uzmete maticu) i dva okvira s peludom i medom. To je najbolje činiti u svibnju. Takvu novu pčelinju zajednicu morate preseliti na novo mjesto udaljeno barem 5 kilometara od osnovne zajednica kako se pčele sabiračice iz nove, ne bi vratile u staru pčelinju zajednicu. Nakon 6, a najkasnije 24 sata (da pčelinja zajednica osjeti da nema maticu i ne stigne izvući svoje matičnjake), dodajte novoj pčelinjoj zajednici mladu oplođenu maticu u kavezu. Izmjena stare (fiziološki iscrpljene) matice u proizvodnoj pčelinjoj zajednici Matica se u pletari fiziološki iscrpi za pet godina, pri intenzivnom pčelarenju za dvije godine, a pri seljenju na pet paša godišnje, već za godinu dana. Staru maticu trebate naći i usmrtiti, a nakon 6, a najkasnije 24 sata dodajte kavez s mladom oplođenom maticom. To je najkorisnije činiti krajem srpnja ili početkom kolovoza, ovisno o pašnim uvjetima. Stara je matica već iscrpljena, a mlada će tek početi intenzivno nesti i uvesti pčelinju zajednicu u zimu s mnogo mladih pčela što je osnova dobrog proljetnog razvoja pčelinje zajednice. Zamjena matice trutuše Matica trutuša nese samo neoplođena, trutovska jajašca jer joj je ponestalo muških oplodnih stanica. Razliku između matice trutuše i lažnih matica uočit ćete po položaju jajašaca u stanici. Matica trutuša nese jedno jajašce pravilno na dno stanica, a lažne matice nesu po nekoliko jajašaca u jednu stanicu uglavnom sa strane po stjenkama stanice. Obje pčelinje zajednice izvlače matičnjake. Ako zaključite da se radi o matici trutuši, treba ju naći i usmrtiti. Trutovsko leglo otklopite, a u sredinu gnijezda dodajte okvir s leglom svih stadija i pčelama iz druge košnice te natresite još pčela. Predvečer obavezno prihranite pčelinju zajednicu, a sutradan dodajte oplođenu maticu u kavezu. Zamjena lažnih matica Kad je pčelinja zajednica duže bez matice i ako su već počele djelovati lažne matice, postupak dodavanja matice još je složeniji. Trebate istresti pčele sa svih okvira podalje od košnice, trutovsko leglo otklopite, te dodajte iz druge pčelinje zajednice nekoliko okvira legla svih stadija s pčelama i natresite još dosta mladih pčela. Predvečer obavezno prihranite pčelinju zajednicu i drugi dan dodajte mladu oplođenu maticu u kavezu. Uspjeh je dosta rizičan zbog niza razloga, pa je najekonomičnije takovu zajednicu rasformirati (izvadite okvire, istjerajte pčele i zatvorite košnicu). Narudžba, kupnja i čuvanje matice prije dodavanja Razvoj vašeg pčelinjaka morate unaprijed i pažljivo planirati, pa vezano uz to matice naručite mjesec dana unaprijed. Tako će one biti uzgojene baš za vas. Prilikom preuzimanja (od poštara) kaveza s maticom provjerite miču i čuju li se pčele i matica u svakom kavezu. U slučaju nesreće tijekom puta dobit ćete novu maticu. Do stavljanja kaveza s maticom u košnicu držite ga u sobnim uvjetima i pazite da matica s pratiljama ima zraka, da ne bude izložena suncu, toplini ili hladnoći, te otrovu, jakom mirisu ili dimu, što može već za nekoliko minuta usmrtiti maticu. Ako nikako ne možete odmah dodati kavez s maticom u košnicu, kapnite kapljicu vode pčelama svaki drugi dan kroz otvore za zračenje na kavezu. Način dodavanja kaveza s maticom u košnicu Poklopac kaveza otvorite tako da prozirni dio kaveza okrenete gore (pritom vidite razigrane pčele). Njegovu kosinu okrenutu prema sebi. Palcima gurnite prozirni poklopac od sebe oko pola cm do ugrađenog graničnika. Tako ste otvorili bočni pristup šećernoj pogači pčelama iz pčelinje zajednice i oslobodili rupicu za čavao pomoću kojega objesite kavez u prošireni prostor između dva okvira s leglom. Prije toga izvadite jedan okvir kako bi prostor između kaveza i saća iznosio oko 1 cm da pčele u košnici imaju nesmetan pristup kavezu sa šećernom pogačom. Kad pčele pojedu šećernu pogaču oslobađaju maticu iz kaveza. Najbolje je dodavati matice popodne, ali ne smije se dodavati prekasno, jer su tada sve sabiračice u košnici. To treba raditi oprezno, malo dimiti, pažljivo rukovati okvirima i ne lupati, a u bazpašnom razdoblju prihranite zajednicu dan prije i poslije dodavanja mlade oplođene matice. Kontrolirati prijem matice i uopće dirati zajednicu smijete tek nakon šest dana, jer dok matica nema svoje leglo pčele bi ju mogle uklupčati. Ne ometajte zajednicu bespotrebnim traženjem matice, pogledajte samo ima li u gnijezdu jajašaca. Valja istaknuti i to da matica u kavezu može ostati živa, ako se pravilno čuva, tako dugo dok je živa i zadnja pčela pratilja, tj. i do dvadeset dana. Ipak maticu kontroliranu na nesenje treba što prije dodati da njen prekid nesenja bude što kraći. S ljubavlju za vas uzgajamo matice. Godinama ih selekcioniramo na mirnoću, proizvodnost nerojevnost i zdravlje, a na Veterinarskom fakultetu ih testiramo na Nozemozu. Činimo to zbog dva razloga: bolesna matica zarazi zajednicu, i pčele je ubrzo zamjene. Za vašu korist o toj i drugim za pčele opakim bolestima, pročitajte u knjizi Sulimanović, Zeba, Marković: Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti, Zagreb 1995. Želim vam uspješan prijem matica i njihove mirne, zdrave i radišne pčelinje zajednice.

Koliko ima varoe u košnici i kad tretirati zajednice. Sito_za_varou-_nikolaVaroa je nesumnjivo, uz čovjeka, najveći neprijatelj pčela. Suzbiti čovjeka je nerješiv problem i po svemu sudeći on će biti taj koji će na kraju pčeli doći glave. No, drugog neprijatelja na listi, varou, može se staviti pod kontrolu. Osnovno je utvrditi koliko je ima, a potom pomoći pčelama da je se riješe do podnošljivog nivoa. Problem je i u tome što nam je jedan dio varoa tijekom vegetacije dostupan, a drugi nije. No ako uspijemo točno izbrojiti koliko ih imamo na odraslim pčelama u košnici već smo napravili puno. Za takvo prebrojavanje služile su nam raznorazne podnice s ucrtanim poljima ili bez njih na koje su varoe padale ili prirodnim putem ili uz pomoć nekog sredstva kojim smo radi kontrole prethodno tretirali zajednice. Za tu namjenu često se koristio, nimalo bezazleni, amitraz, a i neka druga više-manje vrlo toksična ili kancerogena sredstva. Poneki pčelari pribjegavaju i vizualnom utisku pregleda košnice ili samo leta. Na taj način pokušavaju otkriti da li su pčele manje ili više invadirane varoom. No varoa na pčelama uglavnom živi na čovjekovom oku nedostupnim mjestima u mekanim hitinskim preklopima između pojedinih članaka i to uglavnom ispod pčele i vizualna metoda može nas odvesti u sasvim pogrešnom smjeru, jer kad ju vidimo na pčeli već je njen broj toliki da ugrožava zajednicu.

Postavlja se pitanje i kad je najefikasnije provesti detaljnu kontrolu varoe u košnici. Pa kako tijekom zime pčelar uništi najveći dio varoe, u proljeće i nije nužno provoditi proljetno tretiranje, ali testiranje ne bismo trebali preskočiti. Jednostavno stoga što nikako ne smijemo zaboraviti da jedna spolno zrela ženka varoe može, ovisno o uvjetima, dati do gotovo tisuću potomaka! Neka ispitivanja su pokazala da je prva generacija varoa u proljeće manje plodna i da se bez obzira na rano proljetno leglo ipak više zadržava na pčelama, pa u koliko testom utvrdimo da je zimu preživio prevelik broj varoa onda ćemo svakako morati obaviti i jedno proljetno tretiranje protiv ovog nametnika. Dr. Ralph Büchler je izmjerio prag tolerantnosti pčelinje zajednice prema varoi za područje Njemačke (ovaj prag u velikoj mjeri je dobar orjentir za kontinentalni i gorski dio Hrvatske). Svojim pčelarima preporuča u proljeće brojanje varoe na podlošci ispod mrežaste podnice, a nakon glavne paše tri obavezne kontrole i to u srpnju, kolovozu i rujnu. Kontrola invadiranosti pčela ovom metodom, radi svoje jednostavnosti i neopasnosti za pčele, može se provoditi u bilo kojem dijelu godine i ponavljati koliko god puta želimo. Njegova tablica kontrole invadiranosti i zahvata na zajednici je: Kontrolirani period srpanj kolovoz rujan

Zajednicu nije potrebno tretirati (za sada) manje od 5 varoa manje od 10 varoa manje od 15 varoa Tretirati je potrebno što prije 5 - 25 varoa 10 - 25 varoa 15 - 25 varoa Tretirati najhitnije, odmah Više od 25 varoa Dr. Buchler je kontrolu ivadiranosti proveo na oko 500 pčela - čaša od 100 ml (1 dcl) puna pčela koje teže oko 50 g. A kako je to uradio može se vidjeti na slijedu fotografija iz njegove prezentacije. metoda_buhler tabela U Hrvatskoj je korištena ova metoda, ali treba uraditi još dosta testova kako bi se odredio prag tolerantnosti na varou u našim klimatskim područjima (posebice u Dalmaciji, Lici i Slavoniji). U svakom slučaju ova metoda prebrojavanja varoa na odraslim pčelama postala je jednostavna i točna rutina koja će nam odrediti daljnje korake u suzbijanju ove napasti u košnicama. O čemu se radi? Zagrabi se 500 pčela, stavi ih se u standardnu staklenku od 720 ml, poklopi s posebno pripremljenim poklopcem te pospe s 3 žličice šećera u prahu. U šećeru pčele trebaju odstajati 3 minute, a potom se teglica okrene i šećer zajedno s varoama isipa u najfinije inox sito koje koristimo pri vrcanju meda. Šećer propadne kroz sito, a na njemu ostanu samo varoe. Varoe istresemo na papir i prebrojimo ih. Kako u Hrvatskoj još nije dogovoren standard minimalnih količina varoa u zajednici tijekom pčelarske sezone orijentaciono se postupak sa zajednicom vodi dalje prema tabeli dr Büchlera, iako pojedini naši autori napominju da bi standard u našem klimatu trebao biti stroži obzirom da varoa u ovim prostorima ima nešto više ciklusa razmnožavanja nego li u Njemačkoj. A kako izgleda hrvatski postupak (snimio Mladen Kovačić, pčelar iz Darde): kovacic1 kovacic2 kovacic3 kovacic3a kovacic4 kovacic5 kovacic6 kovacic7 kovacic8 kovacic9

Napomene: Poklopac ćete pripremiti tako da izrežete unutrašnju površinu plastičnog poklopca prema unutarnjem rubu staklenke. Komad mreže stavite na vruću metalnu ploču i kad se mreža zagrije polagano utisnete prethodno „izbušeni" plastični poklopac. Poklopac s vruče utisnutom mrežom pustite da se ohladi i višak mreže preko vanjskog ruba poklopca odrežete. I imate varoa tester. varijantaBrojna mjerenja su pokazala da 10.000 pčela teži oko 1000 gr ili 1 kg. Da biste dobili 500 pčela, koje ćete testirati, dovoljno je da sa medišnog okvira istresete pčele na elastičnu plastičnu podlogu, blago ju presavinete i istresete u posudu volumena 100 ml ili 1 dcl. Iz te posude pčele presipate u varoatester i dalje radite kako je već navedeno. Postupak uzorkovanja pčela možete provesti i pomoću sipaonika kako je to demonstrirao kolega Marin Kovačić. Cijeli postupak radite iznad hranilice, a šećer prosijavajte u hranilicu zajednice iz koje ste uzeli uzorke. Šećer koji ste koristili ne smije se koristiti ponovno jer se dijelom navlažio (iako se to jasno ne vidi) i da ne prenesete neku eventualnu bolest iz jedne košnice u drugu. Zajednice tretirati prema raspoloživim dozvoljenim sredstvima uz napomenu da valja poštivati smjernice biološki prihvatljive prakse koja određuje upotrebu prirodnih kiselina i eteričnih ulja.

pothranjenost pcela

Pothranjenost .

Najveća glupost je da pčela iako je cijelu godinu radila umre od gladi. Amerikanci točnije neki američki ali i pčelari ostalog djela svjeta na teži način su saznali, na svom pčelarskom gospodarstvu dakle, kako medonosne pčele koje im donose profit nisu igračka i sa pčelama u pothranjenom stanju vrlo često dolaze samo problemi. Kako bi njihova jestiva hrana bila dostupna i pčelarima treba triput razmisliti koliko i kada se ona vadi iz košnice. Nikako i nikad se ne vadi "pod svaku cijenu". Prva stvar koju svaki pčelar treba znati da je uz nektar koji prikupljaju i pretvaraju u med upravo taj med pčelama nužan za život. Dakle pčele jedu med kada u prirodi nema nektara, ne jedu kruh ili medenjake (vidi recept za medenjake). Kad su prepuštene same sebi, pčele u prirodi većinu sakupljenog pohranjuju u nastambu "za zlu ne trebalo" koje dolazi na kraju svake sezone, nekad prije nekad kasnije. Tada da bi preživjele prazne svoje smočnice, ne prazne ko pijani miljarderi već racionalno pritom izbacivši iz košnice ono što im ne tada treba a trošilo bi zalihe odnosno najčešće izbace trutove. Ali kada se umješa čovjek koji upravlja pčelinjakom stvar se mijenja, dio zaliha uzima on za sebe, pčelama to u pravilu ne smeta ako pčelar zna te zalihe kao prvo nadoknaditi kao drugo vaditi sa razumjevanjem. Fruktozni sirup Mnogi pčelari zadnjih godina okranuli su se ka prihrani pčela fruktoznim sirupom, pritom ne znajući ili ne razmišljajući o tome kako je isti proizveden od genetski modificiranog kukuruze firme Mosanto a koji je dodatno najvjerojatnije tretiran Bayerovim za pčele vrlo štetnim i pogubnim neonikotinoidnim insekticidima. To je za pčelara vrlo jednostavna prihrana, nužno ne i najjeftinija, no međutim za pčele dugoročno gledajući štetna da ne napišemo nešto teže na primjer: pogubna. U jednoj njemačkoj studiji, kada su pčele puštene u genetski modificirano područje, da tom peludi hrane mlade pčele, znanstvenici su otkrili bakterije u crijevima tih mladih pčela konkretno uljane repice s modificiranim genima. To dokazuje da se sama GMO DNA u peludu može vrlo lako prenijeti na medonosne pčele i ne samo medonosne pčele te njihov probavni sustav. Poljska je prva zemlja, o čemu smo ne samo izvještavali kao udruga već i sudjelovali na terenu, koja je službeno priznala povezanost između Monsantovog genetski modificiranog kukuruza i poremećaja propasti kolonija (CCD)