pothranjenost pcela

Pothranjenost .

Najveća glupost je da pčela iako je cijelu godinu radila umre od gladi. Amerikanci točnije neki američki ali i pčelari ostalog djela svjeta na teži način su saznali, na svom pčelarskom gospodarstvu dakle, kako medonosne pčele koje im donose profit nisu igračka i sa pčelama u pothranjenom stanju vrlo često dolaze samo problemi. Kako bi njihova jestiva hrana bila dostupna i pčelarima treba triput razmisliti koliko i kada se ona vadi iz košnice. Nikako i nikad se ne vadi "pod svaku cijenu". Prva stvar koju svaki pčelar treba znati da je uz nektar koji prikupljaju i pretvaraju u med upravo taj med pčelama nužan za život. Dakle pčele jedu med kada u prirodi nema nektara, ne jedu kruh ili medenjake (vidi recept za medenjake). Kad su prepuštene same sebi, pčele u prirodi većinu sakupljenog pohranjuju u nastambu "za zlu ne trebalo" koje dolazi na kraju svake sezone, nekad prije nekad kasnije. Tada da bi preživjele prazne svoje smočnice, ne prazne ko pijani miljarderi već racionalno pritom izbacivši iz košnice ono što im ne tada treba a trošilo bi zalihe odnosno najčešće izbace trutove. Ali kada se umješa čovjek koji upravlja pčelinjakom stvar se mijenja, dio zaliha uzima on za sebe, pčelama to u pravilu ne smeta ako pčelar zna te zalihe kao prvo nadoknaditi kao drugo vaditi sa razumjevanjem. Fruktozni sirup Mnogi pčelari zadnjih godina okranuli su se ka prihrani pčela fruktoznim sirupom, pritom ne znajući ili ne razmišljajući o tome kako je isti proizveden od genetski modificiranog kukuruze firme Mosanto a koji je dodatno najvjerojatnije tretiran Bayerovim za pčele vrlo štetnim i pogubnim neonikotinoidnim insekticidima. To je za pčelara vrlo jednostavna prihrana, nužno ne i najjeftinija, no međutim za pčele dugoročno gledajući štetna da ne napišemo nešto teže na primjer: pogubna. U jednoj njemačkoj studiji, kada su pčele puštene u genetski modificirano područje, da tom peludi hrane mlade pčele, znanstvenici su otkrili bakterije u crijevima tih mladih pčela konkretno uljane repice s modificiranim genima. To dokazuje da se sama GMO DNA u peludu može vrlo lako prenijeti na medonosne pčele i ne samo medonosne pčele te njihov probavni sustav. Poljska je prva zemlja, o čemu smo ne samo izvještavali kao udruga već i sudjelovali na terenu, koja je službeno priznala povezanost između Monsantovog genetski modificiranog kukuruza i poremećaja propasti kolonija (CCD)